Evo jednog kolumna style posta. Razmišljala sam dugo što bih vam napisala, a da je smisleno i korisno. Ne želim da ovaj blog bude samo šminka, šminka i šminka. Želim da zbilja pomogne nekome tko će se naći u sličnoj situaciji. 

U ovom postu ću s vama podijeliti svoje osnovnoškolsko/srednjoškolsko iskustvo koje je obilježilo moje školovanje. U nadi da će ovaj post pomoći nekome od vas, krenimo.

Nikada nisam bila jedna od onih koja je patila od akni i većih kožnih problema. Pubertet je zbilja prošao glatko za mene, na čemu sam dan danas vrlo zahvalna. Međutim, znači li to da ja kao tinejdžerica nisam imala apsolutno nikakvih problema sa kožom? Ne baš. Moji problemi su se očitovali na jednoj drugoj razini, što ću kasnije i sama shvatiti. 

Još od djetinjstva sam bila vrlo povučeno i tiho dijete. Mnoge stvari su me plašile, mnogih stvari sam se bojala i o mnogo toga sam razmišljala. Možda i previše za svoju dob. Nisam imala akne, ali sam zato imala ekstremno, ekstremno crvene obraze. Ne pričam o slatkom prirodnom rumenilu na obrašćićima, pričam o bordo, tamnoj, žarkoj crvenoj boji na obrazima. Samo na obrazima. Možete li to zamisliti? Neki klaun style :) Nisam shvaćala odakle to dolazi, zašto dolazi, samo sam znala da je tu, da ne odlazi i da svi gledaju samo u to, barem sam ja tako mislila. Godinama sam se bezuspješno borila protiv crvenila koje me ponekad znalo peći do razine neugode. Borila sam se raznim kremama, preparatima, hladnim oblozima, umirujućim pripravcima.... Doslovno bih se budila usred noći i močila komadiće toalet papira i lijepila ih na obraze u nadi da će ujutro crvenilo nestati. Ali ništa nije dugoročno  pomoglo. 

U školi je bilo najgore. Iako mi nikada nitko nije spmenuo tu moju "manu", nitko se nije rugao, ma, mislim da nitko nije niti primjećivao. Ali ja sam itekako bila svijesna svojih obraza. I itekako sam mislila da me svi gledaju pogrdno. I nije mi bilo ugodno. I bila sam još više povučena i sramežljiva. Sjećam se da mi je sestra preporučila jednu kremu od Vichy-ja koja je bila jedino što mi je uspjelo barem neko kratko vrijeme ublažiti crvenilo. Ali opet, ništa dugoročno. Kako bih izbjegla "ružne poglede" u školi, otkrila sam puder. Slučajno, u torbici svoje sestre. Gle! Ovo je nešto što prekriva, hajmo probati! Naravno, puder je bilo apsolutno presvjetao za moju kožu, ali je prekrio crvenilo! Barem malo. I tako dragi moji, hodala sam po školi sa dva bijela kruga na obrazima jer, hej, bolje dva bijela nego dva crvena! -.- Nikada neću zaboraviti dan kada smo se slikali u školi. Na slici gdje nas je dvadesetak vrlo jasno možete prepoznati mene i to po blješteća dva bijela kruga na obrazima. Eh. Bacila sam tu sliku. Nisam ju voljela.

Skratit ću priču. Obrazi su postajali sve crveniji, ja sve povučenija i nemirnija. Jedino moguće rješenje bio je posjet dermatologu. Ušla sam u ordinaciju gdje me dočekao simpatičan doktor,a prvo pitanje koje mi je postavio bilo je "Zašto ste dosli?". Zašto sam došla?? Pa zar on ne vidi? Kakav je to doktor. 

Napravili su nekoliko testova i zaključili kako je koža u izvanrednom stanju i kako ne postoji pravi fizički razlog za žarenjem obraza. Osim jednog. Nikada neću zaboraviti što mi je tada rekao: "Slobodno možeš kući, s tvojom kožom je sve u redu. Pokušaj se smiriti i opustiti. Nađi nešto što voliš, nemoj toliko brinuti. Vidjet ćeš da će se obrazi smiriti onoga dana kada se ti smiriš". 

I zbilja. Godinu dana nakon posjeta dermatologu, moji obrazi su postajali sve manje crveni, dok konačno dvije godine poslije nisu postali onako, slatko rumeni :) Problem nije bio u nečistoći kože, u bolesti kože, problem je bio u meni. Cijeli teret puberteta ja sam pokazivala kroz svoju kožu jer sam bila prepovučena da bih ga pokazala vani, ili da bih se opustila. Iz vlastitog iskustva vam mogu potvrditi. Onda kada niti jedna krema ne pomaže, kada svi antibitici otkažu poslušnost, kada mislite da jednostavno nema rješenja, pokušajte zaviriti duboko u sebe. Je li možda problem unutra? Pokazuje li vam vaša koža stanje vaše psihe? Pokušajte se opustiti, pokušajte naći neki hobi, jednostavno neki ispušni ventil. Svakome je u životu potreban ispušni ventil. Inače je zbilja moguće da sav teret života, sve što vam predstavlja nemir izbije u obliku akni ili crvenila. 

Naravno, ne tvrdim da je psiha jedini uzrok problema s kožom, tu je još mnogo čimbenika. Ovo je samo moje iskustvo i svaka koža je jedinstvena. Pitanje je bilo može li psiha utjecati na stanje kože. Moj odgovor? Apsolutno da. 

Imate li vi sličnih iskustava? Pišite mi :)

Inspirirana blagdanskim ugođajem i svime lijepim što prosinac nosi, nisam mogla ne primjetiti brojne statuse na društvenim mrežama. Vjerojatno ste iz naslova zaključili o čemu pričam. Novogodišnje odluke. Zašto ih donosimo, čemu  nam služe i jesu li nam zaista potrebne?

Započnimo s time da sam i sama do unatrag dvije godine donosila novogodišnje odluke i planove. Bili su to klasični prohtjevi poput, odreći ću se toga i toga, postignut ću to i to, pročitat ću to i to, napisat ću to i to. Znate, ono što i svake godine uporno govorimo sami sebi i nekako baš TA godina nikad ne dođe. Ali, zato ima sljedećih godina napretek za ponavljanje istih želja, zar ne?

Da skratimo priču, evo što ja mislim o novogodišnjim odlukama, odnosno što je meni moje iskustvo reklo. Možda i vas inspirira, ali nikako ne želim da ovo što ću napisati shvatite kao nekakvu moju potrebu za nametanjem mišljenja. Ovaj prostor i jest za RAZMJENU mišljenja ;) 

Protekla godina, 2016., bila je vjerojatno jedna od mojih najuspješnijih godina u životu. Jedna od onih presudnih u životu. Ona koja se mora dogoditi prije sazrijevanja i pretvaranja u pravu, samostalnu i neovisnu osobu. A to je oduvijek bio moj cilj. Biti samostalna, biti neovisna, biti ponosna sama na sebe. Mislim da kao žene nekako moramo težiti tome. Na bilo koji način, samo je važno da smo ponosne same na sebe. Nisam donijela nikakve odluke u novogodišnjj noći. Pustila sam godinu da me odnese ondje gdje želi, a ja ću izvući najbolje od nje. Jedini cilj je bilo - samostalnost i ponos.

Početkom godine, u veljači, završio je posljednji semestar na fakultetu i započeo apsolventski, diplomski semestar. Zašto je to važno? Pa zato jer je na mom fakultetu posljednji semestar rezerviran za pisanje i istraživanje kod kuće te formalnih predavanja više nema. To je za mene, osobu koja nije iz Rijeke, značilo povratak kući nakon dugih pet godina. I to je nešto čemu sam se podjednako veselila i zbog čega sam bila vrlo tužna. Ali bila sam spremna. 

U ožujku sam navršila punih 23 godine i spremno krenula u svojevrsni novi/stari početak u svome voljenom gradiću na moru. Istog trena sam upisala vozački.

U travnju sam bila odabrana za sudjelovanje na književnom natjecanju sa svojim pjesmama koje ću vam možda jednom prilikom pokazati ;)

U svibnju sam primila Rektorovu nagradu za izvrsnost. Krajem svibnja sam se sezonski zaposlila u restoranu i započela svoj stalni prihod.

U lipnju sam dobila svoju vozačku dozvolu. Istog mjeseca prešli smo 4000 sljedbenika na Facebook stranici.

U srpnju sam s odličnim uspjehom obranila svoj diplomski rad i službeno završila svoje visokoškolsko obrazovanje. Postala sam magistar primarnog obrazovanja.

U kolovozu sam položila dodatni ispit iz Engleskog jezika te time službeno dokazala svoje napredno poznavanje jezika. 

U rujnu sam prestala s radom u restoranu i započela svoj radni staž u osnovnoj školi i to kao samostalna učiteljica.

U listopadu sam se uselila u svoj predivni stan koji je označio niz novih spoznaja, učenja i sazrijevanje na jednoj potpuno drugoj razini.

U prosincu je bila promocija studenata Učiteljskog fakulteta na kojoj sam dobila diplomu s najvišom pohvalom te Dekanovu nagradu za najbolji uspjeh postignut tijekom studija. Istog mjeseca sam kupila svoj prvi autić svojim novcima i svojim radom.

Eto. Nisam planirala ovu godinu, nisam donosila odluke, ali sam osjećala da će biti važna za mene. I bila je. Bila je više nego što sam mogla poželjeti i zamisliti. Vjerujte mi, ne prođe niti jedan dan da se ne sjetim svega i da nisam zahvalna na svemu što se dogodilo. Trudila sam se, imala sam cilj i ulovila sam svaku priliku koja mi se otvorila. Eto, možda ne vjerujem u donošenje novogodišnjih odluka, ali zato čvrsto vjerujem u trud, rad i zahvalnost.

U nadi da će vas moja priča inspirirati, 

voli vas i pozdravljavaša Marija :*

Vani pada kiša, ja u svojoj kućici, imam kavicu, gledam kroz prozor i baš me uhvatila volja da napišem jedan jesenji tag :) Hvala puno dragoj blogokolegici s Gagy beauty bloga na tagu. Ovo vidim kao još jednu priliku da se dodatno upoznamo. Ima dosta pitanja pa krenimo odmah. :)

1. Voliš li jesen i zbog čega?

Apsoluno u svako doba dana i noći ću vam reći da je jesen moje najdraže godišnje doba. Odmah nakon nje slijedi zima. Ja sam vam definitivno tip koji voli, ma ne, obožava kišu i vjetar i padanje lišća i cijelu tu atmosferu koju jesen nosi sa sobom. Nema mi ništa ljepše od toplog doma, tople odjeće i obuće, šetanja po hladnom zraku, ajme. Za jednu djevojku koja živi na moru, nisam baš fan ljeta. Call me crazy :)

2. Omiljeni čaj tijekom jeseni?

Definitivno kamilica, šipak, šumsko voće. Njih uvijek imam u zalihi. Kupila sam u Mulleru jedan za opuštanje od hmelja i lipe. Mogu vam reći da je fenomenalan, probajte. :)

3. Omiljeni modni dodatci: kapa, šal ili šešir?

Nisam baš od šešira, ali zato kape, šalove i rukavice obožavam.

4. Kava ili topla čokolada?

KAVA ALL DAY, ALL NIGHT!

5. Što najčešće radiš tijekom jeseni?

Inače sam kućni tip pa jako volim vrijeme provoditi doma. Isto tako volim šetnje u hladnim jesenskim mjesecima. Volim se baviti svojim hobijem Youtubom i blogom, tako da mi na to otpada puno vremena. Uz naravno moj stručni posao kojeg obavljam svaki dan :) Kada sam slobodna volim čitati i riješavati križaljke. 

6. Što najčešće voliš nositi tijekom jeseni?

Čizme, kaputiće i šalove :)

7. Omiljeni miris svijeće?

Svijeće OBOŽAVAM, ali isto tako imam jako osjetljiv ukus što se tiče mirisa. Samo vanilija i kokos dolaze u obzir i imam ih po cijeloj kući :)

8. Film ili knjiga?

Iskreno, oboje volim. Kako mi dođe :)

9. Omiljena boja ruža?

Na to pitanje sam odgovorila cijelim postom, pročitajte ga OVDJE :)

10. Omiljena boja laka?

Bordo crvena, to mi je definitivno najdraža boja općenito.

Eto dragi moji, ovo su bili moji odgovori na tag. Pozivam vas sve da mi u komentare odgovorite na neka od ovih pitanja. Možete i na sve. Zanima me što vi volite u jesen? ;)

Dragi moji prijatelji,

napokon sam se vratila na blog i na Facebook. Tako sam sretna što mogu ponovno pisati. Ako me pratite na Facebooku, znate da sam bila u procesu osamostaljenja i selidbe u svoj novi životni prostor. To je pratilo intenzivno radno razdoblje, uređenje, dekoracija, nošenje stvari i namještanje. Dobila sam doslovno same osnove u stanu poput kuhinje, kupaonice s jednim mini zrcalnim ormarićem, sobu s jednim ormarom i dnevni boravak s kaučom. I to je to. Sve ostalo što ćete vidjeti na slikama je plod mojeg uređenja, vizije i želje. Jako sam puno truda, srca i duše uložila u dekor kako bih od ovog prostora napravila topli dom. Ponosna sam i nadam se da ćete uživati, a možda dobiti i pokoju inspirativnu ideju. Krenimo :)

HODNIK - ULAZ U STAN

Ja ovaj prostor nazivam ulaz u stan jer nije baš hodnik. Ovo je ono što prvo vidite kada uđete u moj prostor. S desne strane je ovaj predivan multifunkcionalni ormarić za cipele koji čini tu dimenziju. Na vrhu ormarića je jastuk na kojem se sjedi, a ispod su police za cipele. Predivno praktično rješenje za odlaganje cipela, ali i dodatno sjedeće mjesto za eventualne goste. Na uaznim vratima su obješene kuke koje služe za odlaganje jakni koje se koriste svakodnevno.

KUHINJA

Kažu da je kuhinja srce svake kuće. Jako puno detalja i pažnje sam posvetila kuhinji i dnevnom boravku. U mome stanu, oni su najvažniji. Stolnjak na kuhinjskom stolu je iz Plodina i mislim da se savršeno uklopio s plavim zidovima i bijelim kuhinjskim elementima.

DNEVNI BORAVAK

Ehhh, srce i duša mojeg stana i vjerojatno moja najdraža prostorija. Crni tepih na podu je iz Bauhausa i predivno povezuje prostoriju. Stolnjačić u obliku trake je iz Kik-a, zaljubila sam se unjega na prvi pogled. Zavjese sam kupila u lokalnoj trgovini, a televizor je iz Elipso trgovine. Podna svjetiljka u desnom kutu je također iz Bauhausa i nju imam već godinu dana, samo sam ju prenijela u stan. Trebate vidjeti kako lijepo izgleda kada padne noć :) Naravno, malo cvijeća je nužno da razbije ove crno-bijelo-plave nijanse pa sam kupila ružičastu orhideju i malo zelenog lisnatog cvijeća koje sam smijestila u različite kutke stana. Na kauč sam stavila bijelu dekicu i maleni jastučić da daju toplinu dnevnom boravku.

BALKON

Ovo je bio razlog zašto sam se odlučila BAŠ za ovaj stan. Ne treba puno riječi, pogledajte slike. U glavi mi je bilo samo ovo: jutro, ogrtač, kava, stolić, more, nebo, pogled! Otirač ispred vrata je iz Kik-a. Isti ovakav pogled je i iz spavaće sobe.

KUPAONICA

Kupaonica je najmanja prostorija u stanu i kada sam tek došla imala je jedan mini ormarić u obliku ogledala iznad umivaonika. Naravno, meni kao osobi koja ima 223749325 proizvoda za njegu lica, to nikako nije dovoljno pa sam u Bauhausu kupila jedan veći ormar s policama.Odlična stvar je to što su prve dvije lađice u obliku polica, dok je posljednja lađica zapravo košara za odlaganje prljavog rublja. Pun pogodak za uštedu prostora! :)

Ormar je savršen za odjeću, ali s obzirom na moj specifičan hobi koji zahtjeva mnoooogo šminke, bilo je potrebno još lađica. Zato sam u Plodinama na akciji ulovila dva predivna ormarića s tri lađice, stavila ih jedan na drugog i woilla :) U Bauhausu sam kupila još jedan mali drveni organizator i sada imam savršeno dovoljno prostora za svoj voljeni hobi :)

Dragi moji, 

ovaj post obilovat će slatkim slikama mojih najdražih jesenskih ruževa. Moram prvo naglasiti kako nisam rob trendova i nosim onaj ruž koji želim ili koji mi se taj dan slaže s makeupom. No, svi znamo da jesen nosi neke svoje boje koje su, eto slučajno, neke od mojih najdražih boja pa sam odlučila napisati ovakav post. Također, puno vas me je tražilo ovaj post na Facebook stranici. Da ne duljim dalje, krenimo na moje najdraže jesenske ruževe :)

1. DEBORAH MAT RUŽ U NIJANSI ROSSETTO ATOMIC RED MAT 05

Svi ruževi iz Deborah mat kolekcije su me potpuno oborili s nogu. Jako su postojani i ugodni na usnama. Pigmentacija je vrhunska, a ova boja mi je posebno draga za nadolazeće jesenske dane.

2. MAX FACTOR RUŽ U NIJANSI MULBERRY

Odličan kremasti ruž u prekrasnoj bordo crvenoj nijansi. Ovo je inače moja najdraža boja za jesen. Uživam u tamnim crvenim nijansama na usnama, a ovaj MF ruž je baš ono što tražim. 

3. DIOR RUŽ U NIJANSI 813 5TH AVENUE

Ovaj ruž sam dobila na poklon i zaljubila sam se u njega. Nešto je skuplji, ali je definitivno jako ugodan na usnama i dosta postojan za jedan kremasti ruž. Boja je tamno bordo crvena, gotovona granici sa tamno smeđom. Predivna uz lagani eyeliner i malo maskare. :)

4. THE BALM RUŽ U NIJANSI LOYAL

Obožavam The Balm mat ruževe. Imaju jako ugodnu formulu koja ne isušuje usne i ima ugodan mentol miris. Ovo je nešto kričavija crvena nijansa, ali ju obožavam uz one klasične red lip lookove :)

5. AURA ABSOLUTE MATT RUŽ U NIJANSI MATTE MESS

Aurii ruževi su općepoznato dobri, iako ima nijansi koje su nešto bolje i nešto lošije. Ova nijansa je predivna na usnama i jako se lijepo nanosi. Na swatchu nije lijepo ispao, ali na usnama nemam nikakav problem s njim. Ovaj ruž sam odabrala za top 5 jer volim posegnuti za dobrom tamnom ljubičastom bojom u jesenskim danima.

SWATCHEVI

Sviđa li vam se moj odabir? Koji su vaši najdraži jesenski ruževi? Predložite mi neke u komentarima.

Prema vašoj želji, danas vam donosim post o konturiranju. Objasnit ću vam postupak korak po korak, bit će puno slika kojima sam vam pokušala dočarati postupak. Moram napomenuti kako će u postu biti samo konturiranje praškastim proizvodima jer sam zaključila kako su ti proizvodi dostupniji većem broju ljudi, a time će i ovaj post biti korisniji. Da ne duljim dalje, ovo je moja rutina konturiranja :)

KORIŠTENI PROIZVODI

Makeup Revolution paleta za konturiranje, naručena s Pink Pande i Essence Sun Club bronzer.

1. KORAK

Nakon nanešenog pudera i korektora, uzimam maleni Real Techniques kist za konturiranje i uzimam srednju bronzer nijansu. Kada konturirate važno je da kontur nijansa bude nešto hladnijeg podtona kako bi što bolje imitirala prirodnu sjenu na licu. Ova srednja je savršena za to.

Nakon toga tražim jagodicu obraza i točno ispod nje nanosim kontur nijansu. Ovo je mjesto gdje se prirodno nalazi sjena na našem licu. Ako će vam biti lakše, napravite "riba" facu i tražite prstom kost jagodice.

Kontur nijansu nanosite od uha (uključujući i uho), točno ispod jagodične kosti pa sve do mjesta gdje je vanjski kut oka (pokazujem prstom na slici). Nikako nemojte konturu povlačiti predaleko jer dobivate "brkovi efekt".

3. KORAK

I na kraju, najvažnije - bronzer. Neki ljudi ostave samo konture, ali ja volim te iste konture omekšati lijepim bronzerom. Nanosite ga preko svih kontura koje ste prije stavili ili samo na obraze. Uvijek možete dodati rumenilo, malo highlightera i to je to, spremni ste ;)

Kako vam se sviđa look? Konturirate li često svoje lice? Koji su vam najdraži proizvodi za to?

Ovo će biti jedna vrlo neobična recenzija jer se nikada nisam srela s proizvodom koji me je toliko zbunio :) Inače proces ide ovako, dobijem proizvod, isprobam ga, odmah znam sviđa li mi se ili ne. Rekla bih da je to jedno iskustvo koje dođe kada se bavite beauty bloganjem i isprobavanjem različitih proizvoda. Naravno, dam mu još koju priliku, ali uvijek se ispostavi da je prvi dojam bio pravi dojam. Isto tako sam mislila da će biti s ovim proizvodom, aliiii....iznenadio me. Kako? Pročitajte u nastavku. Predstavit ću vam proizvod kroz prikaz mojih misli, od trena kad sam ga dobila pa do danas.

Olovka nije u klasičnom "olovka obliku" već je oblikovana na način da imitira kistić! Oduševljenje! Vidjela sam to kod Anastasie Beverly Hills Brow definer pogledaj ovdje i užasno mi se svidio koncept! Nema potrebe za kistićima, olovka je savršeno oblikovana da možete njome lako baratati i crtati obrve. Za sad, pun pogodak! Idemo dalje, slijedi swatch na ruci naravno.

Napravila sam swatch i slijede dva razočaranja. Prvo, nema pigmentacije. Ovo je 4 puta potegnuta crta da bi se uopće iša vidjelo na ruci. Drugo, nijansa je očito presmeđa i presvijetla. Eh. Dobro, idemo vidjeti na obrvama, u akciji. Dajem šansu jer me zanima i jer ju zaslužuje.

E sada ću malo prestati sa slikama i objasniti vam svoj proces misli sljedećih nekoliko dana. Kada sam ju prvi put isprobala na obrvama, bilo mi je nešto teže dobiti željenu pigmentaciju jer mi se učinila suhom, ali kada sam laganim pokretima uspjela iscrtati obrve i kada sam se pogledala, izledalo je savršeno! I prirodno! Možda baš zato jer nije toliko pigmentirana, ostavlja obrve jako prirodno popunjenima. Hmmm... ostavit ću ju po strani pa ću vidjeti što ću s njom. 

Dolazi sljedeće jutro, isprobat ću ju još jednom. Koristim ju zato što sam shvatila kako mi jaako puno vremena uštedi ujutro prije posla jer je zbog svog oblika ona jedino što trebam. Nema kistića, sjenila, pomada, gelova itd itd. Istina, još mi je potrebno nekoliko dobrih zamaha da bih dobila pigmentaciju, ali rezultat mi se jako sviđa. Čak se i nijansa ujednači kad ih malo počešljam. Dolazi jutro poslije, koristim ju opet...

I tako dragi moji, čitavi sljedeći tjedan, svako jutro prije posla, ja sam već instinktivno uzimala ovu olovku u ruke i koristila ju. Nekoliko dana kasnije, valjda se onaj prvi sloj olovke malo istrošio, i polako sam uspjevala dobiti željenu pigmentaciju. Ova olovka je danas moj nezaobilazan alat. 

Štedi mi vrijeme, obrve izgledaju popunjeno i prirodno, lako se koristi i uživam u njoj. Ono što MORAM napomenuti jest da ju NE preporučujem osobama koje moraju doslovno nacrtati obrve, jer za to nikako nije dobra. ALI za one koji imaju gušće obrve i žele ih ujutro prirodno, prekrasno i brzo popuniti, ova olovka je pun pogodak. 

Pouka priče: Nikada nemoj suditi na prvu, daj svima priliku :)

A sada, slike :)